Oznake

predložio Saša Svijić

  Jacqueline du Pré, violončelo
Leonard Bernstein,dirigent
New York Philharmonic Orchestra

U razvoju muzičkog romantizma veoma važno mesto zauzima Robert Šuman (1810-1856), nemački kompozitor velikih kvaliteta i stvaralac obimnog i raznovrsnog opusa. U oblasti solo pesme on produžava Šubetrove težnje i donosi novine. Iako koristi klasične forme sonate, simfonije i koncerta, on u njih unosi lična obeležja koja su glavne smernice romantizma.

Koncert za violončelo Roberta Šumana je nastao u periodu od samo dve nedelje, ubrzo nakon što je Šuman postao muzički direktor u Diseldorfu. Koncert nikada nije izveden za vreme njegovog života. Premijeru je imao 1860. četiri godine posle njegove smrti, na Konzervatorijumu u Lajpcigu na koncertu u čast 50-godišnjice njegovog rođenja. Solista je bio Ludvig Eber.

Na rukopisu partiture, Šuman je stavio naslov Konzertstuck (koncertni komad) a ne Koncert, što navodi da je imao za cilj da odstupi od tradicionalne konvencije koncerta.

Prvi stav Koncerta za violončelo počinje sa veoma kratkim orkestarskim uvodom, sledi predstavljanje glavne teme za violončelo, kome sledi kratak tutti koji vodi u lirsku melodiju.

Drugi stav je veoma kratak, lirski, u kome solista povremeno svira intervale. Sadrži i umanjene kvinte, gest koji Šuman koristi u celom stavu kao signal i omaž svojoj supruzi Klari Šuman.

Treći stav je živahni Rondo koji je u suprotnosti sa prva dva stava. Na kraju stava, postoji kadenca u tempu, sa pratnjom, koja vodi u završnu Kodu. U poslednje vreme, neki čelisti umesto te kadence sviraju svoju kadencu bez pratnje, iako nema naznaka da je Šuman tako nešto zamislio.

Poznato je da Šuman nije voleo aplauz između stavova. Kao rezultat toga, ne postoje pauze između stavova u koncertu, već oni prate jedan drugog bez pauze.

Ne zaboravi da glasaš!